Antipsihotici su lijekovi koji se koriste za liječenje psihotičnih poremećaja, kao što su shizofrenija i bipolarni poremećaj. Oni djeluju blokiranjem određenih receptora u mozgu i tako smanjuju simptome psihotičnih poremećaja, poput halucinacija i deluzija. Međutim, kao i kod svih lijekova, postoje poželjne i nepoželjne interakcije antipsihotika.
Poželjne interakcije antipsihotika uključuju smanjenje simptoma psihotičnih poremećaja i poboljšanje kvalitete života pacijenta. Oni također mogu pomoći u sprečavanju povratka simptoma u budućnosti.
Nepoželjne interakcije antipsihotika mogu uključivati nuspojave poput mučnine, proljeva, vrtoglavice, umora i otežanog disanja. Oni također mogu izazvati promjene u tjelesnoj težini, što može dovesti do povećanja rizika od srčanih bolesti i dijabetesa. Neki antipsihotici također mogu dovesti do povećanja rizika od krvnih ugrušaka i tromboze.
Antipsihotici također mogu imati interakcije s drugim lijekovima i prehrambenim proizvodima. Stoga je važno da pacijenti razgovaraju sa svojim liječnicima o svim lijekovima i prehrambenim proizvodima koje uzimaju, kako bi se izbjegle neželjene interakcije.
Ukratko, antipsihotici mogu imati poželjne i nepoželjne interakcije, ali uz odgovarajuće liječenje i praćenje od strane liječnika, oni mogu pomoći pacijentima da se riješe simptoma psihotičnih poremećaja i poboljšaju kvalitetu života.
Antipsihotici su temeljna terapija shizofrenije pa se često rabe i u više drugih poremećaja. Dok je monoterapija idealna, često je
nedovoljna zbog složenosti simptoma i čestog komorbiditeta. Antipsihotici se stoga svakodnevno kombiniraju i s drugim antipsihoticima, kao i
s ostalim psihijatrijskim i somatskim lijekovima te nastaje mogućnost interakcija. One mogu biti farmakodinamske (PD) i farmakokinetske (PK).
Prve se zbivaju na razini receptora, česte su, ali nedovoljno istražene, dok se o drugima mnogo zna te se lako utvrđuju jer dovode do promjene u koncentraciji lijekova.
Najčešće nastaju zbog inhibicije ili indukcije metabolizma antipsihotika putem enzima CYP450 1A2, 2D6 i 3A4. Takve su
interakcije posebice važne kod antipsihotika s malenom terapijskom širinom, poput klozapina, ili onih koji se razgrađuju samo putem jedne skupine enzima, kao, npr., kvetiapin. U posljednje vrijeme otkrivena je i važnost transportnog proteina, glikoproteina P, iako o tome zasad premalo znamo.
Budući da su mnogi antipsihotici i brojni drugi lijekovi, supstrati, inhibitori ili induktori ovog transportera, možda će interakcije na ovoj
razini u budućnosti pomoći da razumijemo neke trenutačno neobjašnjive reakcije na lijekove. Interakcije mogu biti korisne ili štetne. Npr., mnogo studija pokazuje da je dodavanje aripiprazola određenim antipsihoticima poboljšalo metaboličke parametre te ublažilo hiperprolaktinemiju.
Ovaj pregledni rad opisuje mehanizme nastanka najvažnijih interakcija s antipsihoticima te prikazuje različite kombinacije, od kontraindiciranih do sigurnih i potencijalno poželjnih. U svakom slučaju, individualni pristup, s pažljivim odmjeravanjem mogućih koristi i rizika u sklopu
dobre suradnje s pacijentom, put je k najboljem ishodu liječenja.
Izvor: https://www.zabavasabalkana.com/
