Anksioznost i depresija su dva od najčešćih psihijatrijskih poremećaja koja se javljaju zajedno. To znači da osobe koje pate od anksioznosti često takođe imaju i simptome depresije, i obrnuto. Prema nekim istraživanjima, oko 50% osoba sa anksioznim poremećajima takođe ima i simptome depresije, dok se kod osoba sa depresivnim poremećajem anksioznost pojavljuje kod 30-40%.
Anksioznost i depresija se javljaju zajedno jer su povezani sa sličnim mehanizmima u mozgu. Takođe, oba poremećaja mogu biti izazvana stresnim događajima u životu, kao što su gubitak posla, razvod ili smrt bliske osobe. Međutim, anksioznost i depresija takođe mogu biti povezane sa genetskom predispozicijom, što znači da neke osobe imaju veći rizik da razviju ove poremećaje zbog naslednih faktora.
Simptomi anksioznosti i depresije mogu se pojaviti zajedno ili se izmjenjivati. Na primer, osoba može imati periode u kojima je depresivna, a zatim se pojave simptomi anksioznosti. Ili, simptomi anksioznosti mogu biti prisutni tokom cijelog dana, dok se simptomi depresije pojavljuju uveče ili noću.
Liječenje anksioznosti i depresije obično uključuje kombinaciju terapije i medicinskog tretmana. Terapije kao što su cognitivno-bihevioralna terapija (CBT) i interpersonna terapija (IPT) mogu pomoći osobama da nauče kako da se suoče sa svojim simptomima i da ih prevaziđu. Medicinski tretmani uključuju antidepresive i antiansiolitike, koji mogu pomoći u smanjenju simptoma.
Ukoliko osoba pati od anksioznosti i depresije, važno je da se obrati stručnoj pomoći.
Napad panike je intenzivni i neočekivani talas anksioznosti koji izgleda kao da se javlja van vaše kontrole i uključuje sledeće simptome: ubrzani rad srca, probadanje u grudima i otežano disanje, vrtoglavicu, nesvesticu, pojačano znojenje, drhtanje ruku, nogi ili celog tela, osećaj da se gubi kontakt sa realnošću (depersonalizacija) i strah od nadolazeće opasnosti kao što je umiranje, strah od ludila, strah od potpunog gubitka kontrole.
Nelagodnost koja je posledica anksioznosti/paničnih napada može uzrokovati strah od ponovnog ulaženja u situaciju u kojoj ste prvobitno doživeli anksioznost/panični napad. To je naročito slučaj ako je u pitanju situacija iz koje ne možete odmah izaći, kao što je na primer vožnja u kolima na autoputu, vožnja liftom, stajanje u redu u prodavnici i sl. Pošto želite da izbegnete buduće napade panike, vi počinjete da izbegavate te situacije za koje se plašite da biste u njima ponovo mogli da doživete panični napad ili intenzivnu anksioznost. Ono čega se vi stvarno plašite nije specifična situacija, kao što je na primer prodavnica, lift ili autoput, već mogućnost da ponovo doživite panični napad u toj situaciji.
Anksioznost ili panični napadi mogu biti slabi, umereni ili intenzivni u zavisnosti od broja situacija koje izbegavate i stepena restrikcije koju sebi namećete u tim situacijama. U nejgorem slučaju vi možete postati potpuno zatvoreni u kući (agorafobija). Agorafobičarima je potrebna “sigurna osoba” i “sigurno mesto” gde se oni mogu osećati oslobođeno od straha ili panike. U najekstremnijem slučaju, agorafobičar ne može napustiti to sigurno mesto bez paničnog straha. U najvećem broju slučajeva anksioznosti/napada panike postoji veliki broj situacija i mesta van kuće u kojima se osoba ne oseća anksiozno i postoji samo nekoliko specifičnih fobogenih situacija.
Drugi sekundarni problem (pored izbegavajućeg ponašanja) koji razvijaju osobe koje imaju problem sa anksioznošću/paničnim napadima je zavisnost i depresija. Biti sa nekim kome verujete (vaša “sigurna osoba”) sprečava vas da učestvujete u aktivnostima ili budete na mestima u kojima biste želeli da budete sami. Možete postati zavisni od te osobe, preko mere koju biste želeli. Depresija se razvija zbog osećanja bespomoćnosti u vezi sa nemogućnošću da kontrolišete vaše panične reakcije a naročito zbog nemogućnosti da budete na mestima ili radite stvari koje drugi ljudi rade sa lakoćom. Tokom vašeg oporavka od anksioznosti/paničnih napada razvićete veći stepen samo-dovoljnosti i optimističniji i vedriji pogled na život.
Najčešći uzroci i okidači napada panike, agorafobije i anksioznosti
Sada ću navesti neke od najčešćih uzroka javljanja naksioznosti ili napada panike. Neke vrste stresnih događaja često pretstavljaju okidač za prvi panični napad. Takav događaj može biti zadnja kap u čaši, jer u većini slučajeva postoji dugogodišnje akumulirani stres. Među najčešćim precipitirajućim događajima (okidačima) su:
Značajan lični gubitak – gubitak značajne osobe usled smrti ili razvoda, gubitak posla, gubitak finansijskih sredstava ili gubitak zdravlja.
Značajna životna promena – bilo koja kvalitativno značajna promena u životu kao što je ženidba/udaja, dolazak dece na svet, završetak fakulteta, promena posla, preseljenje itd.
Upotreba supstanci i droga – nije neuobičajeno da se prvi panični napad dogodi nakon preteranog unosa kofeina u organizam. Isto tako panični napad može biti iniciran upotrebom kokaina, amfetamina, LSD-a, visokih doza marihuane kao i usled skidanja sa sedativa i trakvilizera.
Glavni uzroci operišu, deluju sada i ovde i oni održavaju anksioznost i napade panike. Ti primarni uzroci su:
Fobično izbegavanje – nastavljanje izbegavanja součavanja sa vašom fobijom je glavni način njenog održavanja. Očigledno je da je to izbegavanje veoma nagrađujuće, nagrada je pošteđivanje sebe osećanja anksioznosti. Mišljenje o bekstvu iz fobijske situacije vam neće pomoći sve dok nastavite da izbegavate direktno suočavanje.
Anksiozni unutrašnji govor – unutrašnji govor je ono što govorite sami sebi unutar svog uma. Taj govor može biti do te mere automatizovan i suptilan da ga uopšte ne primećujete sve dok ne obratite pažnju na njega. Izjave koje govorite sebi počinju sa rečima: Šta ako? Kao na primer: Šta ako doživim panični napad ponovo? Ovakve izjave stvaraju još veću anksioznost. Šta ako izgubim kontrolu nad sobom dok vozim? Šta će ljudi misliti o meni ako postanem anksiozan dok stojim u redu u prodavnici? Ovakva vrsta unutrašnjeg govora anticipira pogoršanje. Zajednički naziv za ovu vrstu govora je briga. Možete naučiti da prepoznate vaš unutrašnji govor koji provocira anksioznost, zaustaviti ga i zameniti ga podržavajućim i smirujućim izjavama o sebi.
Obuzdavanje osećanja – supresovanje osećanja ljutnje, frustracije, tuge ili uzbuđenja može doprinositi javljanju stanja slobodno-lebdeće anksioznosti. Slobodno-lebdeća anksioznost je slučaj kada se osećate neodređenu anksioznost i ne znate zašto se tako osećate. Možda ste primetili da kada izrazite osećanja ljutnje ili se dobro isplačete, osećate se smireno i spokojno. Izražavanje osećanja ima jasan fiziološki efekat koji dovodi do redukovanja nivoa stresa i anksioznosti.
Nedostatak asertivnosti – da biste izražavali osećanja pred drugim ljudima važno je da razvijete asertivni stil komunikacije. Asertivnost, najprostije rečeno je izražavanje sebe na direktan, otvoren (iskren) način. To podrazumeva zdrav balans između submisivnosti (kada se plašite da tražite ono što želite) i agresivnosti (kada zahtevate i pretite drugima). Osobe koje su sklone anksioznosti i fobijama često se ponašaju submisivno. One izbegavaju da direktno traže ono što žele i plaše se da izraze jaka osećanja, naročito ljutnju. Često oni se plaše izlaganja pred drugima zbog toga što se plaše da li će odražati pred drugima sliku prijatne i dobre osobe. Oni mogu biti uplašeni da će asertivna komunikacija udaljiti njihovu sigurnu osobu, od koje zavisi njihovo bazično osećanje sigurnosti. Naučiti da se bude asertivan i da se direktno komuniciraju potrebe i osećanja je krucijalno za prevladavanje anksioznosti ili napada panike.
Izvor: https://www.zabavasabalkana.com/